Paranormalne pojave i Astronomija

Ima nas 4+ milijuna...

...trebamo skupiti 125,000$...

Evo upravo ovih dana moguće je promatrati na nebu ”kišu meteora”. Meteorski roj koji se naziva Perzeidi, a ime roja dolazi od tuda što meteori na izgled dolaze iz zviježđa Perseus (Perzej). Meteorski rojevi se promatraju golim okom. Perzeide je najlakše vidjeti na tamnim mjestima koja nisu zagađena svijetlošću. Najveći broj se vidi poslije ponoći.
Razdoblje aktivnosti je od 17.VII. – 24.VIII.
Maksimum je 12.VIII.
Radijant je 03h 04m +58˚
Zenitna satna frekvencija (broj koji se može vidjeti za 1h) je 100

Pulsari su snažno magnetizirane neutronske zvijezde, nastale kao ostaci eksplozija supernovih. To su maleni kompaktni objekti, nešto teži od Sunca, ali promjera svega dvadesetak kilometara koji izuzetno brzo rotiraju oko svoje osi. Tipični periodi rotacije su između jedne milisekunde i nekoliko sekundi.

Ovakva brzina rotacije u kombinaciji s ekstremno snažnim magnetskim poljem (10 milijardi puta jačim od magnetskog polja Zemlje) dovodi do stvaranja snopa elektromagnetskog značenja koji, poput rotirajućeg reflektorskog snopa, "prebrisuje" svemirski prostor.

Kako taj snop u pravilnim vremenskim razmacima prelazi preko Zemlje radio-teleskopi bilježe signal s pravilno razmaknutim impulsima (tako su pulsari otkriveni i otud im i ime).

Svijetle maglice koje se opet dijele na:
a.Emisione - apsorbiraju svijetlost bliskih zvijezda, pa je emituju u vidljivom dijelu spektra, npr. je M42 u Orionu b.Refleksione - svijetle zahvaljujući refleksiji svijetlosti bliskih zvijezda na česticama međuzvjezdane prašine, npr. je maglina oko zvijezde Meropa u Plejadama.
c.Planetarne maglice - to su razmjerno male plinovite maglice ovalnog oblika. To ime su dobile s obzirom da posmatrane kroz teleskop sa malim uvećanjem, podsjećaju na planete, iako sa njima nemaju nikakve veze. Obično u centru imaju vrelu zvijezdu - tzv."bijelog patuljka", a nastale su tako sto je centralna zvijezda eksplozijom odbacila gornje slojeve, ali ne velikom brzinom. Najpoznatija je M57 u Liri.

M42 u Orionu je vidljiva golim okom na mračnim mjestima (magnitude 4), nažalost u ovo doba godine Orion je po dani.
M57 u Lyri je moguće vidjeti samo uz pomoć teleskopa jer je svega 9 magnitude.

Međuzvjezdani prostor ispunjen je razrjeđenim plinom (uglavnom vodikom) i prašinom (sitne čestice veličine od desetih do stotih dijelova mikrometra). U pojedinim dijelovima svemira (najčešće u galaktičkoj ravni) ova materija je nešto zgusnutija od 100 -1000 atoma po cm3 i čini tzv. galaktičke maglice, ili oblake. Maglice se dijele na tamne i svijetle.

Tamne maglice - oblaci plina ili prašine koji su dovoljno gusti da apsorbiraju svijetlost objekata koji se nalaze iza njih, te se kroz instrument vide kao tamni prostor bez zvijezda. Najpoznatija tamna maglina, i vjerojatno jedan od najljepših prizora na nebu je tzv. maglica Konjska Glava.

Kvazari su objekti koji se astronomima pričinjavaju kao zvijezde, ali su zapravo galaksije. Ime kvazar dolazi od engleskog "QUASi-stellAR object - QUASAR" - "objekt-kao-zvijezda".
Ove galaksije izgledaju kao zvijezde zbog izuzetnog sjaja njihovih jezgara koje potpuno zasjenjuju ostatak galaksije. Kvazari predstavljaju najsjajnije poznate astronomske objekte i zbog toga se vjeruje da je "pogonski stroj" koji omogućuje takav sjaj crna rupa u središtu jezgre. Upadanje materije u crnu-rupu je proces s mnogo većom energetskom učinkovitošću od, recimo, nuklearne fuzije.
Obzirom da su toliko sjajni, kvazari predstavljaju najudaljenije vidljive objekte u svemiru. Uzmemo li u obzir vrijeme koje je potrebno njihovoj svjetlosti da doputuje do nas, gledajući najudaljenije kvazare vidimo svemir koji je star samo deset posto svoje sadašnje starosti.

Galaksija predstavlja porodicu zvijezda koje se međusobnim gravitacionim privlaćenjem drže na okupu. Postoji vise tipova galaksija po obliku i veličini. Galaksije patuljci sadrže svega oko 100 000 zvijezda dok galaksije giganti na okupu drže i po 3000 milijardi zvijezda. Spiralne galaksije imaju oblik diska sa centralnim ispupčenjem iz kojeg se izvijaju kraci. Postoje zatim eliptične galaksije i galaksije nepravilnog oblika.
Naša Galaksija pripada tipu spiralnih galaksija poznata je i pod nazivom Mleci put, ili Kumova slama. Sadrži oko dvjesta milijardi zvijezda.
Ovo na slici je spiralna galaksija Andromeda (M 31 ili NGC 224) koja se nalazi u zviježđu Andromeda. Magnituda galaksije M 31 je 3.5 i ona se može vidjeti golim okom, a odlično se vidi dvogledom.

Za one koji promatraju noćno nebo: napokon se razvedrilo i upravo se sad dobro vidi Jupiter koji se nalazi točno iznad juga malo desno od Mjeseca. Jupiter je sad –2.38 magnitude i poslije Mjeseca najsjajniji objekt na noćnom nebu.

Zvijezde su svjetleće lopte gasa koje crpe svoju energiju iz vrelog jezgra putem nuklearnog fuzionog procesa. Do nuklearnih procesa dolazi uslijed snažne gravitacione energije koja opet zavisi od mase tijela. Da bi neko tijelo postalo zvijezda mora da ima najmanje dvadeseti dio mase Sunca.
Zvijezde su sačinjene uglavnom od vodika i zatim od helijuma. U građi Sunca vodik učestvuje sa 94%, helijum 5,9%, a ostalih elemenata u Suncu ima manje od 1%.

Zviježđa su vizualni skupovi zvijezda (gledano sa Zemlje). U prostoru zvijezde jednog zviježđa najčešće nemaju nikakve međusobne veze. Zviježđa su konstruirali posmatrači u antičko doba povezujući zvijezde u skupove različitih oblika, a u tim oblicima vidjeli su fantastične slike, najčešće mitološka bića, po kojima su zviježđa i dobila imena.

Primjer: Zvijezda Deneb u zviježđu Cygnus (Labuda) i zvijezda Vega u Lyra. Na ovoj slici je vidljiv Otvoreni skup M39 (NGC7092) magnitude 5.3, kojeg je lako uočiti sa običnim lovačkim dvogledom.

Plejade (Vlašići) su poznate još od najdavnijih vremena. Šest - sedam zvijezda iz ovog jata vidljivo je golim okom, dok pri posebnim uslovima ovaj broj raste na devet, skup zapravo čini 3000 zvijezda. Plejade su udaljene oko 380 svjetlosnih godina i nalaze se u zviježđu Bika. Plejade su otvoreni zvjezdani skup. Naziv 'Plejade' dolazi iz grčke mitologije. To su sedam kćeri, Atlanta i Plejone koje progoni Orion sve dok ih Zeus ne pretvori prvo u golubice, a zatim u zvijezde.Plejade je lako uočiti na noćnom nebu ali nažalost u ovo doba godine zviježđe Bika je po dani i ovih dana se Sunce nalazi u njemu.

Najveći vulkan ujedno i vrh na Marsu, a i u cjelom Sunčevom sustavu je Olympus Mons, izdiže se oko 25000 metara iznad okolnih ravnica zapadne polutke a promjer baze mu je nevjerojatnih 550000 metara. I šta je tu paranormalno? – Ništa! Samo zamislite da je najveći vrh na zemlji 8843 metra svima poznatog imena Mont Everest. I nije samo to što Mars čiti zanimljivim nego i veličanstveni sustav kanala Valles Marineris koji se nalazi nešto južnije od ekvatora mjestimice je dubok i do 7000 metara i zajedno čini lanac dugačak 4000000 metara.